Blog

HARMONIJA RADNOG MJESTA

Prepoznavanje i sprječavanje uznemiravanja na radnom mjestu

Uznemiravanje na radnom mjestu sveprisutan je problem koji pogađa zaposlenike u svim industrijama i sektorima u Europi. Može se manifestirati u različitim oblicima, uključujući seksualno uznemiravanje, zlostavljanje, diskriminaciju i mikroagresije, stvarajući okruženje straha, stresa i smanjene produktivnosti. Dok su Europska unija i mnoge pojedinačne zemlje provele zakone i propise usmjerene na sprječavanje uznemiravanja, problem i dalje postoji, zahtijevajući stalne napore poduzeća i organizacija da ga prepoznaju i učinkovito spriječe.

Razumijevanje uznemiravanja na radnom mjestu

Uznemiravanje na radnom mjestu je svako nepoželjno ponašanje ili ponašanje koje ponižava, zastrašuje ili zlostavlja osobu ili grupu na radnom mjestu. To može uključivati verbalno, fizičko ili psihičko uznemiravanje. Europska komisija uznemiravanje na radnom mjestu definira kao „neželjeno ponašanje povezano sa spolom osobe koje se događa sa svrhom ili učinkom povrede dostojanstva osobe i stvaranja zastrašujućeg, neprijateljskog, ponižavajućeg, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja” (Europska komisija, 2019.).

Uznemiravanje na radnom mjestu nije ograničeno na interakcije između zaposlenika; također može uključivati menadžere, klijente i treće strane. Uznemiravanje može biti otvoreno, poput eksplicitne diskriminacije ili seksualnog poticanja, ili prikriveno, poput isključujućih praksi ili suptilnih pogrdnih primjedbi.

Opseg problema u Europi

Istraživanja pokazuju da je uznemiravanje na radnom mjestu i dalje značajan problem diljem Europe. Istraživanje Eurofounda iz 2019. pokazalo je da je gotovo 15% radnika u Europskoj uniji prijavilo da je doživjelo neki oblik uznemiravanja na radnom mjestu u prethodnih 12 mjeseci (Eurofound, 2019.). Žene i manjinske skupine, uključujući LGBTQ+ osobe, posebno su ranjive. Na primjer, Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE) izvijestio je da je oko 50% žena u EU doživjelo seksualno uznemiravanje, sa stopama višim u određenim zemljama i sektorima (EIGE, 2020.).

Uz seksualno uznemiravanje, zlostavljanje na radnom mjestu predstavlja sve veću zabrinutost. Studija provedena u nordijskim zemljama otkrila je da je oko 8% radnika prijavilo da su bili zlostavljani na poslu, s višim stopama u sektorima kao što su zdravstvo, obrazovanje i socijalne usluge (Einarsen et al., 2020.). Zlostavljanje može dovesti do ozbiljnih problema s mentalnim zdravljem, uključujući anksioznost, depresiju, pa čak i samoubojstvo, naglašavajući kritičnu potrebu za učinkovitim strategijama prevencije.

Pravni okvir u Europi

Europska unija uspostavila je sveobuhvatan pravni okvir za borbu protiv uznemiravanja na radnom mjestu. Ključne direktive uključuju Direktivu o jednakosti pri zapošljavanju 2000/78/EZ, koja zabranjuje diskriminaciju na različitim osnovama, uključujući spol, seksualnu orijentaciju i dob, i Direktivu 2006/54/EZ o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog tretmana muškaraca i žena u pitanjima zapošljavanja i zanimanja.

Uz propise koji vrijede za cijelu EU, pojedine zemlje imaju vlastite zakone i politike.

HRVATSKA:

U Hrvatskoj se uznemiravanje na radnom mjestu sveobuhvatno rješava kroz nekoliko ključnih pravnih okvira. Zakon o suzbijanju diskriminacije, prvi put donesen 2008. i izmijenjen 2012., kamen je temeljac te zaštite. Zabranjuje izravnu i neizravnu diskriminaciju, obuhvaćajući različite oblike kao što su uznemiravanje, spolno uznemiravanje, poticanje na diskriminaciju i propust da se učine razumne prilagodbe zaposlenicima. Ovaj Zakon poznaje i složene oblike diskriminacije, uključujući višestruku, dugotrajnu i ponavljanu diskriminaciju.

Nadopunjujući to, Zakon o radu iz 2014. godine, s izmjenama i dopunama iz 2017. i 2019. godine, izričito zabranjuje diskriminaciju u svim aspektima rada i radnih uvjeta. Nalaže poslodavcima da štite dostojanstvo zaposlenika, osiguravajući da nikakvi postupci menadžera, kolega ili drugih ne predstavljaju uznemiravanje ili kršenje zakonske zaštite.

Nadalje, Zakon o ravnopravnosti spolova, uveden 2008. i revidiran nekoliko puta (posljednji put 2017.), posebno cilja na diskriminaciju na temelju spola. Ovim Zakonom zabranjuje se isključivanje ili ograničavanje na temelju spola, osigurava se zaštita žena od nepovoljnijeg postupanja zbog trudnoće i majčinstva te izričito zabranjuje uznemiravanje i spolno uznemiravanje.

Poslodavci u Hrvatskoj s preko 20 zaposlenih zakonski su dužni donijeti podzakonske akte o uznemiravanju, imenovati odgovornu osobu za postupanje po pritužbama te snositi odgovornost ako se uznemiravanje dogodi na njihovom radnom mjestu. Ova se odgovornost proteže na osiguravanje da zaposlenici imaju pravno sredstvo za traženje naknade štete ne samo od počinitelja već i od poslodavca, koji se može suočiti s novčanom kaznom ako se utvrdi da je sudionik ili nemaran. Važno je da se ova zakonska zaštita primjenjuje široko, pokrivajući ne samo tradicionalne radne odnose nego i razna druga područja djelatnosti, osiguravajući sveobuhvatnu pokrivenost za sve radnike.

NJEMAČKA:

The Opći zakon o jednakom postupanju (AGG) u Njemačkoj je sveobuhvatan zakon protiv diskriminacije osmišljen za poticanje jednakosti na radnom mjestu. Usvojen kako bi riješio izravnu i neizravnu diskriminaciju, štiti pojedince od nepravednog postupanja na temelju karakteristika kao što su rasa, etnička pripadnost, spol, vjera, invaliditet, dob i seksualni identitet. AGG nalaže poslodavcima da stvore radno okruženje bez uznemiravanja i diskriminacije, osiguravajući da se plaća za isti ili ekvivalentni rad ne određuje isključivo prema spolu. Obuhvaća zaposlenike, pripravnike, slobodnjake tijekom zapošljavanja i napredovanja, pa čak i radnike na platformi ako se smatraju zaposlenicima. Pravni lijekovi za žrtve uključuju financijsku i nematerijalnu naknadu štete. Neizravna diskriminacija, do koje dolazi kada neutralna politika nesrazmjerno utječe na zaštićenu skupinu, također je zabranjena osim ako je objektivno opravdana. Poslodavci su odgovorni za sprječavanje i rješavanje diskriminacije, uz zakonske posljedice za kršenja.

POLJSKA:

U Poljskoj je uznemiravanje na radnom mjestu učinkovito regulirano kroz nekoliko ključnih zakonskih odredbi. Zakon o radu služi kao kamen temeljac zakona o radu, koji izričito zabranjuje izravnu i neizravnu diskriminaciju, nejednako postupanje, uznemiravanje i spolno uznemiravanje. Ove zaštite primarno su za zaposlenike, ali zasebni zakon proširuje slične zaštite na slobodnjake i izvođače. Zakon pokriva širok raspon zaštićenih karakteristika uključujući spol, dob, invaliditet, rasu, vjeru, nacionalnost, političke stavove, članstvo u sindikatu, etničko podrijetlo, seksualnu orijentaciju i vrstu zaposlenja. Pravni lijekovi dostupni zaposlenicima uključuju pravo na raskid radnog odnosa bez otkaznog roka ili traženje naknade, koja ne smije biti manja od nacionalne minimalne plaće (približno 630 EUR od 2022.). Slobodnjaci i izvođači također mogu zahtijevati naknadu bez ograničenja. Uporni prekršitelji pravila jednakog postupanja mogu se suočiti s kaznenim kaznama. Poslodavci su dužni spriječiti diskriminaciju i maltretiranje putem politika protiv diskriminacije, obuke osoblja, poštene prakse zapošljavanja i internih istraga, iako posebne metode nisu propisane zakonom.

 

Sprječavanje uznemiravanja na radnom mjestu

Sprječavanje uznemiravanja na radnom mjestu zahtijeva proaktivan pristup poslodavaca, uključujući jasne politike, obuku i kulturu na radnom mjestu koja podržava.

  1. Razvijte i implementirajte jasne politike:
    • Organizacije bi trebale izraditi sveobuhvatne politike protiv uznemiravanja koje definiraju što predstavlja uznemiravanje, ocrtavaju postupke prijavljivanja i navode posljedice takvog ponašanja.
    • Politike treba redovito pregledavati i ažurirati kako bi se osiguralo da su u skladu s nacionalnim i EU propisima.
  2. Omogućite redovitu obuku:
    • Edukacija o prepoznavanju, sprječavanju i reagiranju na uznemiravanje trebala bi biti obvezna za sve zaposlenike, uključujući i menadžment.
    • Sesije obuke trebale bi obuhvatiti pravni okvir, politike organizacije i praktične scenarije kako bi se zaposlenicima pomoglo da razumiju kako prepoznati i riješiti uznemiravanje.
  3. Uspostavite mehanizme izvješćivanja:
    • Siguran i povjerljiv sustav izvješćivanja je ključan. Zaposlenici bi se trebali osjećati sigurnima u prijavljivanju incidenata bez straha od odmazde.
    • Razmotrite višestruke kanale za prijavu, kao što su online obrasci, dežurne linije ili imenovani predstavnici HR-a.
  4. Promicati kulturu poštovanja i uključivanja:
    • Poticanje kulture radnog mjesta koja cijeni poštovanje, različitost i uključenost može pomoći u sprječavanju uznemiravanja.
    • Poticanje otvorene komunikacije i rješavanje mikroagresija može stvoriti okruženje u kojem je manje vjerojatno da će doći do uznemiravanja.
  5. Poduzmite hitnu akciju:
    • Kada se uznemiravanje prijavi, poslodavci moraju djelovati brzo i pošteno. Istrage trebaju biti temeljite, nepristrane i povjerljive.
    • Protiv onih koji su proglašeni krivima za uznemiravanje treba poduzeti odgovarajuće disciplinske mjere.
  6. Podržite pogođene zaposlenike:
    • Pružite podršku žrtvama uznemiravanja putem savjetodavnih usluga, plaćenog dopusta ili premještaja u druge odjele ako je potrebno.
    • Pratite pogođenog zaposlenika kako biste osigurali njihovu dobrobit i spriječili daljnje uznemiravanje.

Ostali resursi

Ovaj projekt financiran je kroz Erasmus+ program Europske unije (Projekt br. 2022-3-DE04-KA210-YOU-000099662).Projekt N.  2022-3-DE04-KA210-YOU-000099662).

Podrška Europske komisije za proizvodnju ove publikacije ne predstavlja odobravanje sadržaja, koji odražava samo stavove autora. Komisija ne može biti odgovorna za bilo kakvu upotrebu informacija koje su sadržane u publikaciji.