Blog

HARMONIJA RADNOG MJESTA

Prepoznavanje i rješavanje utjecaja diskriminacije i stigmatizacije na dobrobit LGBTQIA+ osoba

Diskriminacija i stigma i dalje duboko utječu na mentalno i fizičko zdravlje LGBTQIA+ osoba, oblikujući njihova svakodnevna iskustva na načine koji mogu dovesti do ozbiljnih, dugoročnih posljedica

Mentalno zdravlje i diskriminacija: Uvidi iz europskih studija

Sveobuhvatna studija koju je provela Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA) 2020. daje opsežan pregled diskriminacije s kojom se suočavaju LGBTQ+ osobe diljem Europe. Ovo istraživanje, koje je anketiralo više od 140.000 LGBTQ+ osoba iz svih 27 država članica EU-a, te UK-a, Sjeverne Makedonije i Srbije, pokazalo je da je gotovo 60% ispitanika doživjelo diskriminaciju ili uznemiravanje u godini koja je prethodila istraživanju. Studija je također otkrila da su LGBTQ+ osobe posebno u istočnoeuropskim zemljama prijavile više stope diskriminacije u usporedbi s njihovim kolegama u zapadnoj Europi (FRA, 2020.).

Istraživanje FRA dodatno je istaknulo utjecaj ove diskriminacije na mentalno zdravlje. Značajan dio ispitanika izvijestio je o visokoj razini anksioznosti i depresije, pri čemu su posebno ranjive mlađe LGBTQ+ osobe (15-24 godine). To je u skladu s nalazima norveške studije koja je pokazala da LGBTQ+ mladi imaju tri puta veću vjerojatnost da će imati problema s mentalnim zdravljem nego njihovi heteroseksualni vršnjaci (Myhre & Dalen, 2017.).

Tjelesno zdravlje i blagostanje

Također su dokumentirane razlike u fizičkom zdravlju među LGBTQ+ osobama u Europi. Europska internetska anketa o muškarcima koji se seksaju s muškarcima (EMIS), koja je anketirala više od 180 000 sudionika iz 50 europskih zemalja, otkrila je da su homoseksualni i biseksualni muškarci izloženi većem riziku od određenih fizičkih zdravstvenih problema, uključujući spolno prenosive infekcije (SPI) i zlouporabu supstanci (EMIS, 2017.). Ovi zdravstveni rizici često su pogoršani društvenom stigmom, koja može dovesti do izbjegavanja zdravstvenih usluga i lošeg mentalnog zdravlja, dodatno pogoršavajući fizičko blagostanje.

Osim toga, studija iz Švedske otkrila je da LGBTQ+ osobe imaju veću vjerojatnost da će prijaviti kronična stanja, kao što su kardiovaskularne bolesti, osobito kada su doživjeli visoku razinu diskriminacije (Fredriksen-Goldsen et al., 2014.). To odražava šire trendove diljem Europe, gdje je diskriminacija povezana i s lošijim mentalnim i fizičkim zdravstvenim ishodima.

Diskriminacija na radnom mjestu u Europi

Diskriminacija na radnom mjestu ostaje značajan problem diljem Europe, koji utječe na ekonomsku stabilnost i mentalno zdravlje LGBTQ+ osoba. Studija Europske komisije iz 2019. pokazala je da se 21% LGBTQ+ osoba u EU-u osjeća diskriminirano na poslu ili prilikom traženja posla. Ova brojka značajno raste u određenim zemljama, s 30% LGBTQ+ osoba u Poljskoj i Mađarskoj koji su prijavili diskriminaciju na radnom mjestu (Europska komisija, 2019.).

Psihološki učinak takve diskriminacije na radnom mjestu je dubok. Studije iz Nizozemske i Francuske pokazale su da LGBTQ+ zaposlenici koji dožive diskriminaciju na poslu imaju veću vjerojatnost da će patiti od anksioznosti, depresije i izgaranja, što može dovesti do smanjenog zadovoljstva poslom i produktivnosti (Veldman, 2017.; Dewaele et al., 2018.).

Mehanizmi pravne i socijalne podrške

Prisutnost (ili odsutnost) pravne zaštite i mehanizama socijalne podrške značajno utječe na iskustva LGBTQ+ osoba diljem Europe. U zemljama sa snažnom zakonskom zaštitom, poput Španjolske i Nizozemske, LGBTQ+ osobe prijavljuju niže razine diskriminacije i bolje ishode mentalnog zdravlja. Nasuprot tome, u zemljama sa slabijom zaštitom, poput Bugarske i Rumunjske, LGBTQ+ osobe suočavaju se s višim razinama stigme, što dovodi do lošijih ishoda mentalnog i fizičkog zdravlja (ILGA-Europe, 2021.).

Međutim, čak i u naprednijim zemljama, postojanje pravne zaštite ne znači uvijek društveno prihvaćanje. Na primjer, istraživanje u Danskoj pokazalo je da unatoč snažnoj pravnoj zaštiti, mnoge LGBTQ+ osobe još uvijek doživljavaju mikroagresije i suptilne oblike diskriminacije koji doprinose kroničnom stresu i problemima mentalnog zdravlja (Andersen & Hellesund, 2018.).

Obrazovanje i maltretiranje

Obrazovni sektor još je jedno područje u kojem se LGBTQ+ pojedinci suočavaju sa značajnom diskriminacijom i stigmom. Studija provedena u Njemačkoj otkrila je da je više od 60% LGBTQ+ učenika doživjelo zlostavljanje zbog svoje seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, s dugoročnim učincima na njihovo mentalno zdravlje, uključujući povećane stope depresije i anksioznosti (Steffens & Viladot, 2019.). Slično tome, istraživanje iz Italije naglašava da je vjerojatnije da će LGBTQ+ učenici koji se suočavaju s maltretiranjem napustiti školu i imati niži akademski uspjeh, što dovodi do smanjenih mogućnosti u kasnijem životu (Ghini, 2020.).

Strategije suočavanja: Pronalaženje podrške i prakticiranje brige o sebi

Traženje podrške: Jedan od najučinkovitijih načina za suočavanje s utjecajem diskriminacije i stigme je traženje mreža podrške. To može uključivati razgovor s prijateljima od povjerenja, članovima obitelji ili stručnjacima za mentalno zdravlje koji mogu ponuditi razumijevanje i potvrdu. LGBTQ+ grupe za podršku pružaju prostor gdje se pojedinci mogu povezati s drugima koji dijele slična iskustva, nudeći i emocionalnu podršku i praktične savjete.

Prakticiranje samonjege: Briga o sebi ključna je za upravljanje učincima diskriminacije i stigme. Aktivnosti koje potiču opuštanje, smanjenje stresa i emocionalnu dobrobit mogu ublažiti negativne učinke na mentalno zdravlje. Neke učinkovite strategije samonjege uključuju:

  • Vježba: Redovita tjelesna aktivnost, poput trčanja, joge ili plivanja, može poboljšati raspoloženje i smanjiti razinu stresa. Tjelovježba također ima koristi za fizičko zdravlje, uključujući smanjenje rizika od kardiovaskularnih bolesti i određenih vrsta raka.
  • Pomnost i meditacija: Dokazano je da ove prakse smanjuju tjeskobu i stres, poboljšavaju imunološku funkciju i smanjuju rizik od kroničnih bolesti. Uključivanje svakodnevne pažnje ili meditacije može biti moćan alat za upravljanje emocionalnim posljedicama diskriminacije.
  • Kreativno izražavanje: Bavljenje kreativnim aktivnostima, poput slikanja, pisanja ili glazbe, može pomoći u obradi emocija i ponovnom stjecanju osjećaja kontrole i djelovanja.
  • Društvena veza: Održavanje društvenih veza ključno je za mentalno zdravlje. Aktivnosti s prijateljima i obitelji, poput zajedničkih obroka ili izleta, mogu pružiti utjehu i smanjiti osjećaj izoliranosti.

Važno je napomenuti da briga o sebi nije univerzalna; ono što radi za jednu osobu ne mora biti učinkovito za drugu. LGBTQ+ osobe trebale bi istražiti različite aktivnosti samonjege kako bi pronašle ono što najbolje podržava njihovo mentalno i fizičko zdravlje.

Zagovaranje i stručna podrška

Zagovaranje promjena: Zagovaranje može biti osnažujući način suočavanja s učincima diskriminacije i stigme. Uključivanje u aktivizam ili obrazovanje drugih o štetnosti diskriminacije može stvoriti inkluzivnije okruženje. Istraživanja sugeriraju da uključenost u aktivizam može poboljšati ishode mentalnog zdravlja za LGBTQ+ osobe poticanjem osjećaja svrhe i zajednice.

Traženje stručne podrške: Za one koji se bore s posljedicama diskriminacije, stručna podrška pružatelja usluga mentalnog zdravlja može biti neprocjenjiva. Terapeuti s iskustvom u LGBTQ+ pitanjima mogu ponuditi ciljane strategije za izgradnju otpornosti i upravljanje stresom.

Reference

Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA). (2020). Dug je put do LGBTI ravnopravnosti.

Myhre, M. i Dalen, M. (2017). Razlike u mentalnom zdravlju među LGBT mladima u Norveškoj. Journal of Adolescence.

Europska internetska anketa o muškarcima koji se seksaju s muškarcima (EMIS). (2017). Ključni nalazi europskog MSM internetskog istraživanja.

Fredriksen-Goldsen, KI, et al. (2014). Razlike u fizičkom zdravlju među seksualnim manjinama: dokazi iz Švedske. Društvene znanosti i medicina.

Europska komisija. (2019). Diskriminacija u EU: Izvješće za 2019.

Veldman, J. (2017). Utjecaj diskriminacije na radnom mjestu na LGBTQ+ zaposlenike u Nizozemskoj. Časopis za psihologiju zdravlja na radu.

Dewaele, A., et al. (2018). Diskriminacija na poslu i njezin utjecaj na mentalno zdravlje LGBTQ+ zaposlenika u Francuskoj. Međunarodni časopis za istraživanje okoliša i javno zdravlje.

Steffens, M. i Viladot, MA (2019). LGBTQ+ zlostavljanje u njemačkim školama i njegovi učinci na mentalno zdravlje. Psihologija u školama.

Ghini, A. (2020). Školsko zlostavljanje LGBTQ+ učenika u Italiji: Utjecaj na mentalno zdravlje i akademski uspjeh. Talijanski časopis za sociologiju obrazovanja.

ILGA-Europa. (2021). Godišnji pregled stanja ljudskih prava LGBTI osoba u Europi.

Andersen, AS, i Hellesund, T. (2018). Mikroagresije i mentalno zdravlje LGBTQ+ osoba u Danskoj. Nordijska psihologija.

Ostali resursi

Ovaj projekt financiran je kroz Erasmus+ program Europske unije (Projekt br. 2022-3-DE04-KA210-YOU-000099662).Projekt N.  2022-3-DE04-KA210-YOU-000099662).

Podrška Europske komisije za proizvodnju ove publikacije ne predstavlja odobravanje sadržaja, koji odražava samo stavove autora. Komisija ne može biti odgovorna za bilo kakvu upotrebu informacija koje su sadržane u publikaciji.