Blog

Manjinski stres je prošireni fenomen i, prema Ilanu Meyeru, karakteriziraju ga tri osnovna obilježja: jedinstvenost, kroničnost i društvena uvjetovanost.

Jedinstvenost u ovom slučaju se shvaća kao dodatni stresor za dotičnu manjinsku skupinu i stvara značajno psihičko opterećenje. Utječe samo na dotičnu društvenu skupinu, a ne na društvenu skupinu u cjelini.

• Rezultati kroničnosti u manjini se stres doživljava gotovo cijelo vrijeme.
• Rezultati društvenog uvjetovanja od društvenih struktura, institucija ili procesa koji su izvan osobe.

Mogu se spomenuti dvije kategorije čimbenika koji uzrokuju manjinski stres: distalni i proksimalni.

• Distalni čimbenici su oni vanjski i objektivni čimbenici koji su posljedica predrasuda, životnih uvjeta ili društvenih struktura. Te posljedice su nasilje, fizičko i psihičko, koje je motivirano mržnjom, npr. odbacivanjem, isključivanjem (mikroagresije).
• Proksimalno faktori su oni unutarnji i subjektivni koji uključuju život u skrivanju, očekivanje odbacivanja i internaliziranu homofobiju (predrasude prema vlastitoj orijentaciji ili seksualnom identitetu).

Većinska skupina stigmatizira i kategorizira ljude s drugačijim stavovima itd. Ljudi koje većinska skupina diskriminira pokušavaju se na neki način obraniti, npr. obrambenim mehanizmima, što može biti iracionalno i frustrirajuće. Pojedinci koji žele izbjeći stigmatizaciju i diskriminaciju kontroliraju i paze na ono što govore drugim ljudima, npr. ne govore o svojim partnerima. Također mogu očekivati negativne reakcije društva na informacije o njihovoj drugačijoj orijentaciji ili seksualnom identitetu. Također se može dogoditi da će se osoba koja pripada manjinskoj skupini stigmatizirati i opteretiti neugodnim emocijama, samo zato što ne pripada većinskoj skupini. Ta osoba također može diskriminirati manjinsku skupinu s kojom se identificira.

Jeste li ikada doživjeli:

– izbjegavanje tema u vezi,

-kontroliranje onoga što govorite i kako to govorite,

-ne izražavate se na način na koji biste željeli, npr. kroz odjeću,

-neotkrivanje svojih stavova,

-pojačajte svoj oprez kako biste se obranili od 'napada' drugih,

- prepoznati uvjerenja društva kao vlastita,

-skrivati ili negirati svoj identitet i seksualnu orijentaciju.

Stres manjine može dovesti do:

• depresija,
• poremećaji spavanja,
• poremećaji raspoloženja,
• psihosomatski simptomi,
• poteškoće u partnerskim odnosima,
• poteškoće sa seksualnim funkcioniranjem
• niže samopoštovanje,
• zlouporaba supstanci,
• pojačan osjećaj tjeskobe i krivnje
• suicidalne misli
• samoozljeđivanje.

Ovdje treba naglasiti da navedeni čimbenici nisu uzrokovani seksualnom orijentacijom, već manjinskim stresom koji doživljava dotična osoba. Uzroci psihičkih poteškoća su: stigmatizacija, predrasude, patologizacija, izolacija, homofobija ili nasilje (mikroagresije, mikronasilništvo). Naravno, činjenica da je netko u manjinskoj skupini kod takve osobe ne uzrokuje poremećaje niti probleme, ali može biti faktor rizika. S druge strane, biti dio manjinske skupine izvor je podrške za druge članove skupine koji mogu imati slične probleme ili poteškoće. U takvoj grupi možete računati ne samo na podršku, već i na osjećaj zajedništva, razumijevanja, prevladavanja izolacije ili pomoći. Vaša su životna iskustva relevantna i stvarna. Ne morate se sami boriti s njima. Zato je važno tražiti podršku ne samo od voljenih osoba, već i od ljudi koji su specijalizirani za LGBTQIA+ teme, stvoriti vlastitu mrežu podrške, biti saveznik i inkluzivna osoba.